
<oai_dc:dc xmlns:dc="http://purl.org/dc/elements/1.1/" xmlns:oai_dc="http://www.openarchives.org/OAI/2.0/oai_dc/">
  <dc:subject xml:lang="srp">Ključne reči: Rozalind Kraus, neo- i postavangardna kulturna njujorška scena.</dc:subject>
  <dc:rights>All rights reserved</dc:rights>
  <dc:language>srp</dc:language>
  <dc:source>Rozalind Kraus </dc:source>
  <dc:date>2018</dc:date>
  <dc:type>info:eu-repo/semantics/book</dc:type>
  <dc:identifier>https://phaidrabg.bg.ac.rs/o:30438</dc:identifier>
  <dc:identifier>cobiss:268287756 </dc:identifier>
  <dc:creator id="https://orcid.org/0000-0003-1325-0546">Matejić, Bojana</dc:creator>
  <dc:title xml:lang="srp">Rozalind Kraus</dc:title>
  <dc:description xml:lang="srp">Apstrakt: Heterogen teorijski diskurs Rozalind Kraus ocrtao je „epistemološki prelom“ unutar njujorške intelektualne, kulturno-političke, teorijske, kritičke i umetničke scene krajem šezdesetih i početkom sedamdesetih godi- na prošlog veka. Kulturni derivati i paradigme njenih teorijskih polazišta višestruko su prisutni u savremenom internacionalnom (hegemonom) svetu umetnosti, bez kojih, osim ostalih, zasigurno, ovaj mnogostruki diskurs umetnosti ne bi bio čitljiv. s obzirom na heterogenost teorijskih elaboracija ove autorke, nije bilo lako trasirati, markirati, razlučiti, prikazati i interpretirati njena osnovna teorijska načela, polazišta, probleme i njihov značaj u kontekstu formiranja neo- i postavangardne kulturne njujorške scene, te implikacije povezane s njenim uticajem na evropski kulturni kontekst i obratno. Pošavši upravo od tih „konfliktnih zona“, cilj nam nije bio da taksativno informišemo o njenom teorijskom radu, niti da istorijski predstavimo tok teorijskog rada Rozalind Kraus. zato, ovaj tekst ne prati tradicionalnu logiku istorijskog metanarativa umetnosti, karakterističnu za klasičan evropocentrični oblik konstruisanja znanja o umetnosti (L&apos;épistémè), već je strukturisan oko koliko teorijskih problema, pri čemu je fokus stavljen na modalitete recepcije i primene francuskog strukturalizma i poststrukturalizma na tradicionalni modernistički i visokomodernistički, dominantni, internacionalni metajezik umetnosti. Drugim rečima, ono što ova studija nudi jeste jedna moguća optika za promišljanje i recepciju heuristike, odnosno „metoda“ kojima je Rozalind Kraus uspela da određeni set istorijski validnih pojmova dotadašnjeg sveta umetnosti dekonstruiše i pokaže naličje njihovih ideoloških tamnica.
</dc:description>
  <dc:format>application/pdf</dc:format>
  <dc:format>1636662 bytes</dc:format>
</oai_dc:dc>
