application/pdf 65987 bytes University of Niš, Faculty of Philosophy Department of Psychology Ključne reči: praćenje pokreta očiju, čitanje, individualne razlike Using eye tracking to study individual differences in reading All rights reserved Key words: eye tracking, reading, individual difference Psychology in the world of science 16 2020 Шошкић, Анђела eng Abstract: Eye tracking, the measurement of the eye gaze position and movement, has contributed immensely to reading research (Rayner, 1998, 2009). In this paper, three examples of how this approach can make contribution to our understanding of individual differences in reading proficiency are given. In the first study, Ashby et al. (2005) studied sentence reading in higher and lower skilled adults to examine differences in eye movement patterns while reading target words. In the second selected study (Krstić, Šoškić, Ković, & Holmqvist, 2018), the participants read texts several paragraphs long and answered questions about their contents, allowing examining more global characteristics of reading, such as problem solving strategy and allocation of attention to different parts of the text. The final example (Biscaldi, Gezeck, & Stuhr, 1998) focuses on eye movements of participants with dyslexia during a nonverbal visual task, demonstrating how experimental paradigms from other fields of eye tracking research can be used to study individual differences in reading. Taken together, these studies show how eye tracking studies can help us diagnose the sources of individual differences, identify subgroups of readers which experience different types of challenges, and develop appropriate methods of intervention depending on the subgroup a reader comes from. Apstrakt: Praćenje očnih pokreta (eye tracking), metod koji omogućava merenje pravca pogleda i njegovog kretanja, doprinelo je mnogostruko naučnom istraživanju čitanja (Rayner, 1998, 2009). U ovom radu, data su tri primera kako ovaj metod može doprineti razumevanju individualnih razlika u čitalačkim kompetencijama. U prvom istraživanju, Ešbi i saradnici (Ashby et al., 2005) proučavali su kako odrasli viših i nižih čitalačkih kompetencija čitaju ključne reči u zadatim rečenicama, kako bi pronašli razlike u obrascima očnih pokreta tokom čitanja. U drugoj odabranoj studiji (Krstić et al., 2018), ispitanici su čitali tekstove duge po nekoliko odeljaka i odgovarali na pitanja u vezi sa njihovim sadržajem, što je omogućilo sagledavanje globalnijih aspekata čitanja, kao što su strategije rešavanja problema ili raspodela pažnje na različite delove teksta. Poslednji primer (Biscaldi et al., 1998) usmeren je na očne pokrete čitača sa disleksijom tokom izrade neverbalnog vizuelnog zadatka, i ilustruje kako eksperimentalne paradigme iz drugih oblasti istraživanja očnih pokreta mogu biti iskorišćene za proučavanje individualnih razlika u čitanju. Kada se sva tri primera uzmu u obzir, pokazuju nam da istraživanja očnih pokreta mogu pomoći u dijagnostikovanju izvora individualnih razlika, izdvajanju podgrupa čitača koji imaju različite izazove pri čitanju, i u razvoju odgovarajućih postupaka intervencije za svaku podgrupu. info:eu-repo/semantics/review https://phaidrabg.bg.ac.rs/o:26101